Osiguranje je visoko razvijena društvena djelatnost, institucija kojoj je zadatak nadoknaditi štete nastale u društvu, u njegovoj privredi ili kod ljudi, uzrokovane djelovanjem nesretnih slučajeva ili rušilačkih prirodnih sila. Pravo osiguranja se može definirati kao ukupnost pravnih normi koje uređuju gospodarsku djelatnost osiguranja i pravne odnose iz ugovora o osiguranju. Ugovorom o osiguranju osiguratelj se obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja. Obveza osiguratelja je isplata osigurnine u slučaju nastanka osiguranog slučaja, dok je obveza ugovaratelja osiguranja plaćanje premije, koja je zapravo naknada za pružanje financijske zaštite u slučaju nastanka osiguranog slučaja. Iz ovoga proizlazi da je ugovor o osiguranju dvostranoobvezni ugovor. Imovina osiguranika može biti određena stvar, potraživanje, životinja i usjev, novac. U Zakonu o obveznim odnosima možemo vidjeti da je osigurani slučaj zapravo događaj koji je prouzročen osiguranim rizikom. Dakle, osigurani slučaj je zapravo realiziran rizik. Prema Zakonu o obveznim odnosima pojam ''Osigurani rizik'' je događaj koji je budući, neizvjestan i nezavisan od isključive volje ugovaratelja osiguranja ili osiguranika Ekonomska vrijednost koja se želi sačuvati je objekt interesa. U slučaju gubitka ili oštećenja osiguraniku je u interesu da dobije od osiguravatelja novčanu naknadu u visini vrijednosti nastale štete. Svrha osiguranja imovine je naknada pretrpjele štete koja je nastala na imovini osiguranika ( ili korisnika osiguranja) uslijed nastupa osiguranog slučaja. Svrha osiguranja imovine je zapravo odraz načela naknade štete. Tri ključne riječi su: osiguranje,osigurani slučaj i osigurani rizik.