| Abstract | Za kraj, dolazi retrospektiva cijele priče. Barcelona je mediterasnki grad smješten na sjeveroistoku Španjolske sa bogatom prošlošću. Imala je super preduvijete za razvoj na više razina. U prvom redu tu je gospodarstvo koje je jedno od utjecajnijih u zemlji, zatim urbanizam grada koji se kroz prošlost postepeno razvijao i pogodna klima koja je uvjetovala razvoju turizma. Ugodna klima, veliki broj sunačnih sati, kilometarske pješčane plaže i mnoge povijesne znamenitosti su atraktivne te privlače,iz godine u godinu sve veći broj turista. U početku razvoja turizma u Barceloni, grad se postepeno gradio i prilagođavao trendovima sve dok nije izrastao u Europsku metropolu. Grad ima mnoštvo toga za ponuditi. Počevši od smještaja, zabavnog sadržaja, ugostiteljstva i slično.Cjenovno je pristupačan ljudima različite visine osobnog dohotka.Međutim, nagla preobrazba turizma u masovnu pojavu, pokazala je utjecaj na ekonomske,kulutrološke i ekološke čimbenike. Naravno, pozitivni čimbenici su jasni i vidljivi, ali problem predstavljaju negativni čimbenici koje turizam sa sobom nosi. Visoki prihodi, uključenost lokalnog stanovništva te dobra infrastruktura su nedovoljni da se mogu boriti sa turizmom kao masovnom pojavom.Nedovoljno razvijen plan i strategija upravljanja destinacijom doveli su do problema s kojima se Barcelona suočava danas. Prevelika količina turizma postepeno uništava integritet i izgled samog grada. Problem je prenapučenost urbanističkih objekata, gradnja hotela i sličnih objekata uz more . Zagađenost zraka i vode te buka također predstavljaju problem. Lokalno stanovništvo je prisiljeno poduzimati radikalne mjere ponajprije radi vlastite egzistencije, što dovodi do nedoličnog ponašnja te odašilje lošu sliku o Barceloni kao destinaciji. Bez obzira na povećanje cijena usluga i radikalno ponašanje lokalnog stanovništa, broj turista se ne smanjuje. Međutim, za sada, ovakav način upravljanja destinacijom funkcionira, no pitanje je hoće li se ovakav način održati na duge staze. |
| Abstract (english) | In the end, It will be made a retrospective of the whole story. Barcelona is a Mediterranean city located in the northeast of Spain with a rich past. It had super preconditions for multi-level development. First of all, there is the economy which is one of the most influential in the country, then the urbanism of the city which has gradually developed over the past and the favorable climate that has conditioned the development of tourism. The pleasant climate, many hours of sunshine, kilometers of sandy beaches and many historical sites are attractive and attract more and more tourists from year to year. In the beginning of the development of tourism in Barcelona, the city gradually built and adjusted to trends until it grew into a European metropolis. The city has a lot to offer. Starting with hospitality industry or entertainment. It is affordable for people of varying levels of income. However, the sudden transformation of tourism into a mass phenomenon has shown an impact on economic, cultural and environmental factors. Of course, the positive factors are clear and visible, but the problem is the negative factors that tourism carries with it. High revenues, local involvement and good infrastructure are not enough to cope with tourism as a mass phenomenon. An underdeveloped destination management plan and strategy has led to the problems Barcelona faces today. Too much tourism is gradually destroying the integrity and appearance of the city itself. The problem is the overcrowding of urban facilities, construction of hotels and similar structures by the sea. Air and water pollution and noise are also a problem. The locals are forced to take radical measures, first and foremost, for their own livelihood, which leads to misbehavior and sends a bad image of Barcelona as a destination. Despite the increase in service prices and the radical behavior of the locals, the number of tourists is not decreasing. However, for now, this way of managing a destination works, but the question is whether it will be maintained in the long run. |
