| Abstract | Unatoč tome što socijalno poduzetništvo svoje korijene vuče još od vremena Industrijske revolucije, za njegovo uvođenje i definiranje zaslužan je William Drayton.
Upravo se zbog njegova doprinosa smatra da je njegova definicija socijalnog poduzetništva, ne samo početna, već i jedna od najznačajnijih, a ona glasi da je socijalno poduzetništvo poduzetništvo s etičkim integritetom kojemu je cilj maksimiziranje društvene, a ne privatne vrijednosti profita. Socijalno poduzetništvo funkcionira po modelu trostruke bilance tri slova P: PEOPLE koji predstavlja ravnopravnost i jednake mogućnosti za sve, PLANET koji predstavlja zaštitu okoliša, te PROFIT koji je vezan uz financijsku održivost i ponovno investiranje profita.
Za pokretanje socijalnog poduzetništva potrebno je zadovoljiti četiri temeljna uvjeta, a ona su: postojanje tržišta, isplativost poslovne aktivnosti, znanje same udruge i utjecaj socijalnog poduzetništva na zajednicu. Međutim, za sve je potrebna osoba koja će svojom motivacijom, dosjetljivošću, snalažljivošću, ambicioznošću osigurati odgovarajuće promjene, kako ekonomske tako i društvene, te na taj način osigurati bolje uvjete života za cjelokupnu zajednicu. Ta se osoba naziva socijalni poduzetnik.
Prvi koji je definirao socijalnog poduzetnika još u prvoj polovici 20.st . bio je Joseph Schumpeter. Kao temeljni predstavnik socijalnog poduzetništva izdvaja se Ashoka, kao prva organizacija koja je promicala koncept socijalnog poduzetništva.
U Hrvatskoj se razvoj građanskih organizacija koje su pokrivale područje osiguranja ljudskih prava i slobode izvještavanja i pisanja, te zaštite životinja i okoliša, bilježi nakon Domovinskog rata. Brojni su predstavnici socijalnog poduzetništva u Republici Hrvatskoj, a među najznačajnijim ističu se: udruga Dupinov san, udruga SLAP, URIHO, NEOS i drugi. |
| Abstract (english) | Despite the fact that social entrepreneurship dates as far back as the Industrial Revolution, it is William Drayton who is to be credited with its introduction and definition.
It is his contribution that is the reason why his definition of social entrepreneurship is not just the first but also one of the most significant ones saying that social entrepreneurship is entrepreneurship with ethical integrity the aim of which is maximising the social, rather than private value of profit. Social entrepreneurship is based on the triple bottom line or the 3Ps: PEOPLE, who represent equality and equal opportunity for all, PLANET, which represents environmental protection and PROFIT, which is related to financial viability and reinvestment of profits.
In order to set social entrepreneurship in motion, four basic requirements should be met: the existence of a market, cost-effectiveness of the business activity, the knowledge of the association itself and the impact of social entrepreneurship on the community. However, this requires a person whose motivation, ingenuity, resourcefulness and ambition will help make appropriate changes, both economic and social, thus providing better living conditions for the entire community. This person is called social entrepreneur.
The first to define a social entrepreneur as early as the first half of the 20th century was Joseph Schumpeter. Ashoka, being a major representative of social entrepreneurship, is the first organisation promoting the concept of social entrepreneurship.
In Croatia, the development of civic organisations covering the areas of ensuring human rights and freedom of reporting and writing as well as the protection of animals and the environment started after the Croatian War of Independence. In the Republic of Croatia there are numerous representatives of social entrepreneurship, the most significant being the following associations: Dupinov san, SLAP, URIHO, NEOS etc. |
