Abstract | Predmet završnog rada jest zaštita potrošača u Republici Hrvatskoj. Ciljevi rada bili su na temelju pregleda relevantne literature i teorijskih dostignuća utvrditi ostvareni stupanj zaštite potrošača u Republici Hrvatskoj te u usporedbi sa zaštitom potrošača u naprednim državama članicama Europske unije kritički ocijeniti zaštitu potrošača u Republici Hrvatskoj i područja za njezina moguća unaprjeđenja. U završnom radu analizirala se zaštita potrošača u Republici Hrvatskoj te se ta zaštita usporedila sa zaštitom potrošača u odabranim razvijenijim državama članicama Europske unije, odnosno s Francuskom i Švedskom. Na temelju provedene analize i usporedbe pokazalo se da su hrvatski potrošači u gotovo jednakoj mjeri zaštićeni kao i potrošači u nekim naprednim državama članicama Europske unije, zahvaljujući politici zaštite potrošača na razini Europske unije koja nalaže državama članicama da usvoje razne direktive Europske unije koje se tiču zaštite potrošača. No, kako države članice imaju mogućnost unaprijediti mjere istaknute u tim direktivama neke su države članice poput Francuske u određenim aspektima unaprijedile zaštitu potrošača. U Francuskoj se potrošači potiču na popravak umjesto na zamjenu proizvoda pod zakonskim jamstvom te se davanjem tog jamstva i na rabljenu robu potiče kružno gospodarstvo. U Francuskoj se potrošači mogu pozvati i na svoje pravo da iskoriste jamstvo za skrivene nedostatke. U Švedskoj i Republici Hrvatskoj potrošači su podjednako zaštićeni kada je riječ o njihovim pravima. Razlika se očituje tek u činjenici da zakonsko jamstvo u Švedskoj traje tri godine, dok u Republici Hrvatskoj to jamstvo traje dvije godine, što je minimum koji je odredila Europska unija. U skladu s navedenim moguće je unijeti određena poboljšanja u područje zaštite potrošača u Republici Hrvatskoj, odnosno produžiti trajanje zakonskog jamstva te obuhvatiti tim jamstvom i rabljenu robu. Ipak, u praksi je ključno bolje i učestalije provođenje inspekcijskih nadzora, kažnjavanje kršenja prava potrošača te povećanje motivacije kod potrošača za prijavom kršenja njihovih potrošačkih prava. |
Abstract (english) | The subject of this paper is consumer protection in the Republic of Croatia. The objectives of the paper were to determine the achieved level of consumer protection in the Republic of Croatia based on a review of relevant literature and theoretical achievements and to critically evaluate consumer protection in the Republic of Croatia and areas for possible improvements. The final paper analyzes consumer protection in the Republic of Croatia and compares this protection with consumer protection in selected more developed EU member countries, ie France and Sweden. Based on the analysis and comparison, it has been shown that Croatian consumers are almost as protected as consumers in some advanced EU member countries, thanks to the consumer protection policy at the EU level which requires member countries to adopt various EU directives concerning protection. consumer. However, as member countries have the possibility to improve the measures set out in these directives, some member countries, such as France, have improved consumer protection in certain respects. In France, consumers are encouraged to repair instead of replacing products under a legal guarantee, and giving that guarantee also encourages the circular economy for second-hand goods. In France, consumers can also invoke their right to take advantage of the hidden defect guarantee. In Sweden and the Republic of Croatia, consumers are equally protected when it comes to their rights. The difference is evident only in the fact that the legal guarantee in Sweden lasts three years, while in the Republic of Croatia this guarantee lasts two years, which is the minimum set by the European Union. In accordance with the above, it is possible to make certain improvements in the field of consumer protection in the Republic of Croatia, ie to extend the duration of the legal guarantee and to cover second-hand goods with this guarantee. However, in practice, it is crucial to conduct better and more frequent inspections, to punish violations of consumer rights and to increase the motivation of consumers to report violations of their consumer rights. |