Abstract | Temeljni cilj ovog istraživanja je bio utvrditi faktore koji utječu na primjenu hibridnog modela upravljanja razvojem softverskog proizvoda i odrediti parametre okoline unutar koje su ti faktori primjenjivi. Tražeći odgovor na temeljni cilj istraživanja, ovaj rad je proveo sveobuhvatno istraživanje metodologija razvoja softvera, obuhvaćajući područje tradicionalnih i agilnih pristupa, dok također obrađuje i novo područje hibridnih modela. Studija izvodi dubinsku analizu ovih metodologija, njihovih karakterističnih karakteristika i prepreka koje predstavljaju u kontekstu razvoja softvera. Primarni cilj rada je rasvijetliti razvoj upravljanja projektima unutar sektora informacijske tehnologije, koji djeluje unutar dinamičnog poslovnog okruženja koje se brzo mijenja. Početak rada sadrži temeljito istraživanje tradicionalnih i agilnih metodologija. Tradicionalni pristupi, uključujući model vodopada, V-model i druge, pomno se ispituju zajedno s njihovim karakterističnim značajkama i potencijalnim preprekama. Paralelno se pomno ispituju agilne metodologije kao što su Scrum, Extreme Programming (XP) i druge, ističući njihovu prilagodljivu i iterativnu prirodu, koja je u skladu s brzim zahtjevima suvremenog poslovnog svijeta. Glavni fokus teze usredotočen je na hibridne modele, uključujući tradicionalne hibride, agilne hibride i tradicionalno-agilne hibride. Ovi modeli nastaju kao odgovor na potrebu za fleksibilnošću i prilagodljivošću u upravljanju projektima. Rad istražuje zamršenost ovih modela, istražujući kako oni učinkovito kombiniraju elemente tradicionalnih i agilnih metodologija za rješavanje složenosti modernih projekata razvoja softvera. Praktična primjena hibridnog modela zauzima središnje mjesto uz istraživanje njegovog utjecaja na različite aspekte razvoja softvera. Iterativnost, suradnja, strukturirano planiranje, upravljanje rizicima, prilagodba, stalno poboljšanje, pa čak i razmatranja vezana uz veličinu i složenost poslovnog subjekta, se pomno analiziraju. Empirijski dokazi izvedeni iz detaljne studije slučaja pružaju dragocjene uvide u uspješan prijelaz s tradicionalnog na hibridni model upravljanja u razvoju softverskih proizvoda.
U završnim poglavljima, rad naglašava transformativni potencijal hibridnih metodologija, naglašavajući njihovu prilagodljivost poslovnom okruženju koje se brzo razvija. U konačnici, istraživanje učvršćuje ideju da spoj tradicionalnih i agilnih metodologija u hibridnim modelima ima značajna obećanja za organizacije koje se žele snaći u zamršenim izazovima modernog razvoja softvera uz postizanje ravnoteže između strukture i fleksibilnosti. |