| Abstract | Zdravstveni sustav Republike Hrvatske javni je sustav koji zadovoljava potrebe građana u vidu pružanja zdravstvenih usluga. Njegova važnost proizlazi iz njegova utjecaja na zdravlje korisnika te bi potencijalne greške imale velike društvene posljedice. U 2018. godini sustav zdravstvene zaštite nalazi se u velikim problemima, neki od kojih su godišnji gubitci od 1,5 mlrd. HRK godišnje, duge liste korisnika, manjak liječničkog kadra i nezadovoljni korisnici. Na godišnjoj razini, Hrvatska izdvaja oko 8 posto BDP-a za zdravstvenu potrošnju te godišnji udio ukupnih javnih izdataka za zdravstvo iznosi 85 posto. Zdravstvena zaštita u Hrvatskoj provodi se na tri razine: primarnoj, sekundarnoj i tercijarnoj. Javno-privatno partnerstvo u zdravstvu je uglavnom nov i nepoznat oblik financiranja i odgovor je na rastuće javne zdravstvene potrebe. JPP se u užem smislu definira kao zajednički poduhvat u okviru kojeg javni i privatni sektor udružuju resurse i znanja te raspodjeljuju rizik kojeg projekt nosi. Ulazak privatnog partnera u javni sektor zdravstva moguć je sve tri razine odvijanja zdravstvene zaštite. Na primarnoj razini, javno-privatno partnerstvo je ostvareno kroz privatni model primarne zdravstvene zaštite pod koncesijom u javnim prostorima, što znači da se liječnici koncesionari opće medicine ponašaju kao privatnici, a rad njihovih ordinacija financira javni osiguravatelj – HZZO. Problemi na primarnoj razini očituju se u postojanju zloupotrebljavanja položaja od strane liječnika koncesionara, kao i prijedlog novog zakona o potpunoj privatizaciji primarne zdravstvene zaštite. Duge liste čekanja, manjak liječničkih kadrova i nezadovoljstvo pacijenata na sekundarnoj razini zdravstvene zaštite rezultiralo je primjenom JPP-a na način da je sklopljen ugovor HZZO-a i privatnih poliklinika za dijagnostički postupak magnetske rezonance s ciljem smanjenja lista čekanja i efikasnijeg funkcioniranja organizacije dijagnostičkih postupaka. Ulazak JPP-a u tercijarnu razinu pružanja zdravstvene zaštite rezultirano je odobrenim kapitalnim projektima čija je svrha poboljšanje infrastrukture bolnica i kliničkih bolničkih centara. Ti su projekti tek u začetku i rano je govoriti o njihovoj uspješnosti, već je potrebno njihovo praćenje u narednim desetljećima. Pri provedbi projekta neophodno je praćenje, izvještavanje, vrednovanje ostvarenja postavljenih ciljeva te planiranje i nadzor trošenja proračunskih sredstava. Osim toga, važno je i davanje jasnih naputaka pri pružanju zdravstvene usluge, kako javnom, tako i privatnom partneru, postavljanje ograničenja i određivanje konkretnih rezultata kao preduvjet za uspjeh provedenog projekta. |
| Abstract (english) | The health system of the Republic of Croatia is a public system that meets the needs of citizens in terms of providing health services. Health care system has a big impact on its users and potential mistakes can cause major social consequences. In 2018, the health care system is facing major problems, some of which are annual losses of 1.5 billion HRK per year, long lists of users, lack of medical staff and dissatisfied users. On an annual level, Croatia allocates about 8 percent of GDP for health care and annual share of total public expenditures for health is 85 percent. Health care in Croatia is carried out at three levels: primary, secondary and tertiary. Public-private partnerships are generally a new and unknown form of financing and respond to a growing public health needs. Public-private partnership in the narrower sense is defined as a joint venture in which public and private sectors combine resources and knowledge and allocate the risk that project carries. The entry of a private partner into the public health sector is possible at all three levels of health care. At the primary level, the public-private partnership is realized through a private primary healthcare model under concession, which means that doctors behave as a private individuals whilst their work is funded by a public insurer - HZZO. Problems at the primary level are reflected in the existence of misuse of doctor's position, as well as the proposal of a new law on the complete privatization of primary health care. Long waiting lists, lack of medical staff and dissatisfaction of secondary health care patients resulted in the use of PPPs where HZZO and private polyclinics are under contract for the magnetic resonance diagnosis procedure with the aim of reducing waiting lists and more efficient functioning of the organization of diagnostic procedures. The entry of the PPP into the tertiary level of health care has resulted in approved capital projects designed to improve the infrastructure of hospital. These projects are only in the beginning and is still early to talk about their efficiency. While the project is impletatating it is necessary to monitor, report, evaluate the achievement of the set goals and plan and monitor all the costs. In addition, it is also important to provide clear guidance in providing health services to both public and private partners, setting limitations, and determining concrete results as a base for the success of a project. |
