Eksterna revizija postupak je valorizacije informacija iz financijskih izvještaja kako bi se investitorima omogućilo da prilikom donošenja investicijskih i drugih odluka raspolažu realnim i istinitim informacijama. S obzirom da revizor izdaje relativno mišljenje temeljeno na uzorku često je izložen nerealnim očekivanjima da otkrije sve nepravilnosti unutar poduzeća, dok je istovremeno postupak utvrđivanja revizorskih naknada prepušten tržišnim mehanizmima. Velika je potražnja za kvalitetnim financijskim i nefinancijskim informacijama, dok je za ponudu istih odgovoran menadžment čije odluke mogu imati različite motive pa je i to jedan od razloga angažmana i povjerenja prema eksternom revizoru kao neovisnom čimbeniku koji provjerava poslovanje poduzeća. Brojni su istraživači pokušali definirati ključne determinante utjecaja na visinu revizorskih naknada, a između ostalih najkorištenije su: veličina poduzeća, kompleksnost, vrsta vlasništva, vrsta revizorskih društava, profitabilnost, itd. Rezultati značajnosti pojedinih varijabli variraju ovisno o uzorku, a konačan model izračuna naknade i zakonskog okvira kojim bi se valorizirala revizijska profesija još uvijek nije pronađen. Revizija je i dalje proizvod na tržištu prepušten tržišnim zakonima na kojem vlada oligopolistička struktura Velike četvorke koja svojom tehničkom i ljudskom opremljenošću predvodi revizijsku profesiju, a samim time naplaćuje i više revizorske naknade. Značajne determinante revizorskih naknada ovog istraživanja posljedica su veličine uzorka društava koja su objavila visinu revizijskih naknada.