Pravni temelj za usklađivanje neizravnih poreza ne dopušta poreznu diskriminaciju koja bi na bilo koji način, izravno ili neizravno, doprinosila nacionalnim proizvodima na štetu proizvodima iz drugih zemalja članica. Stoga se zahtjeva harmonizacija PDV-a, poreza na promet i trošarina što je predstavlja problem istraživanja ovog završnog rada. Cilj je bio usporediti porezne sustave zemalja članica EU-a s obzirom na neizravne poreze. Već 1970. godine postignuti su ciljevi na tom polju pa je višefazni porez na promet koji nije davao poreznu neutralnost zamijenjen porezom na dodanu vrijednost. Uvedena je i Šesta direktiva (77/388/EEC) kao glavni dokument EU-a i zakonski temelj za harmonizaciju PDV-a. Direktiva je omogućila primjenu PDV-a na jednake transakcije u svim zemljama EU-a, te je dogovoreno da sve zemlje članice koriste standardnu stopu PDV-a koja ne smije biti manja od 15% i jednu ili dvije snižene stope koje ne smiju biti manje od 5%. Godine 1993. pojavljuje se zajednički sustav trošarina i osobito se odnosi na promet alkohola i alkoholnih pića, duhanskih proizvoda te na energente (električnu energiju, ugljen, naftne derivate, koks i prirodni plin). Ostvaren je i veliki napredak u usklađivanju stopa trošarina, kretanju dobara koji se oporezuju trošarinama između zemalja članica i strukturi trošarina u pogledu same definicije proizvoda i jedinica mjere, te izuzeću. Analiza je pokazala da bez obzira na to što svaka država članica ima nešto različito u svom poreznom sustavu ipak postoji usklađenost u pogledu neizravnih poreza.