Mnogi autori bavili su se problematikom kreditiranja domaćeg sektora i kako razlika u vlasništvu banaka utječe na ponašanje banaka pri kreditiranju. Tako je i ovaj rad pokušao doprinijeti dosadašnjim istraživanjima unatoč otežanoj dostupnosti podataka. Struktura bankovnih sustava i vlasništvo banaka u Europskoj uniji je daleko od homogenog, međutim tranzicijske zemlje i one koje su nedavno izašle iz perioda tranzicije imaju nekoliko zajedničkih točaka. Nakon što su tranzicijske zemlje ušle u tržišno gospodarstvo početkom 1990-ih godina nastala je potreba privatizacije bankarskih sustava. Većinom zapadnoeuropske banke su krenule u postupke akvizicije i spajanja s dotadašnjim državnim bankama i bankama u domaćem privatnom vlasništvu jer im se otvorila mogućnost širenja na nova tržišta. Privatizacijom bankarskih sustava povećala se efikasnost. Cilj ovog rada bio je istražiti kretanje volumena kredita prije, za vrijeme trajanja i poslije financijske krize 2008. i 2009. godine s posebnom pažnjom na ulogu vlasništva banaka. Kao pokazatelj kreditiranja uzet je udio kredita privatnom sektoru u BDP-u. Istraživanje je uključivalo 11 zemalja pripadnica Europske unije i to: Bugarska, Češka, Estonija, Hrvatska, Latvija, Litva, Mađarska, Poljska, Rumunjska, Slovačka i Slovenija. U radu se za potrebe istraživanja koristio panel procjenitelj s fiksnim efektom, koji za nezavisne varijable koristi stopu rasta BDP-a, udio imovine stranih banaka u ukupnoj imovini, stopu nezaposlenosti i realnu kamatnu stopu. Rezultati istraživanja nisu u skladu s očekivanim budući da nije utvrđen statistički značajan utjecaj udjela banaka u stranim vlasništvu na kreditiranje privatnog sektora.