| Sažetak | Pokušaj da se fiskalna politika vodi pravilima odraz je težnje eliminiranja diskrecije u korist „znanstvenosti“ ali i veće transparentnosti te koordinacije osobito u situaciji EU gdje je monetarna politika zajednička a fiskalne nacionalne. Neučinkovitost fiskalnih pravila u EU (u financijskoj krizi) i njihovo napuštanje tijekom COVID 19 krize, dovelo je do potrebe i zahtjeva za njihovom reformom. Cilj ovog rada bio je dati kritički pregled učinkovitosti fiskalnih pravila te analizirati reformske prijedloge. Analizom reformskih prijedloga danih u pregledu literature potvrđena je prva hipoteza kojom se ističe važnost povećanja stupnja transparentnosti, uzimanje u obzir specifičnosti pojedine zemlje te povećanje odgovornosti u provođenju fiskalne politike. Navedeni elementi doprinose boljem upravljanju javnim financijama u skladu s potrebama i karakteristikama svake pojedine zemlje, osiguravajući fiskalnu stabilnost, jačanje povjerenja u provedbu pravila, te održivu fiskalnu politiku i pravednost. Drugom hipotezom - Prioriteti reformskih napora bi trebali osigurati primjenu onih pravila koja neće produbiti gospodarske krize i zaustaviti oporavak, te će omogućiti veća javna ulaganja i investicije- se potvrđuje kako se učinkoviti reformski prijedlozi trebaju temeljiti na promjenama makroekonomskog okruženja, dugoročnim strukturnim čimbenicima i adekvatnijim teorijskim okvirom istraživanja. Ovime bi se osiguralo da fiskalna politika bude u skladu s promjenama u društvu, gospodarstvu i okolišu. Istovremeno, ovakva reforma pomaže u promicanju zelene tranzicije i osigurava stabilnost i dugoročnu održivost javnih financija. Adekvatnijim teorijskim okvirom omogućilo bi se bolje razumijevanje novih izazova i čini temelj u razvoju učinkovitih pravila koja odgovaraju novim ekonomskim i društvenim uvjetima. Naposljetku, reformu fiskalnih pravila treba sagledati holistički, kontekstualno jer održive javne financije proizlaze iz održivog i stabilnog razvitka. Bit reforme nije u kvantificiranju ili pronalasku „optimalne formule“ već u osnaživanju onog koncepta i funkcionalne uloge javnih financija koja će moći učinkovito odgovoriti na frikcije tržišta i doprinijeti dugoročnom održivom rastu investicija i time dohotka. Vođenje nacionalnih fiskalnih politika olakšano bi bilo ukoliko bi europski proračun financirao europska zajednička dobra (poput borbe protiv klimatskih promjena) putem zajedničkih resursa i emitiranjem europskih obveznica, no to ne bi smio biti izgovor za nametanje ograničenja na nacionalne proračune. Hitnost danas nije u jačanju discipline javnih financija u slijepim smanjivanjima deficita, već u preispitivanju gospodarskih kretanja koji čine te deficite nužnim za potporu gospodarskom rastu. |
| Sažetak (engleski) | The attempt to guide fiscal policy by rules reflects the desire to eliminate discretion in favor of "science" but also for greater transparency and coordination, especially in the EU where monetary policy is shared and fiscal policies are national. The inefficiency of fiscal rules in the EU (during the financial crisis) and their abandonment during the COVID-19 crisis have led to the need and demand for their reform. The aim of this study was to provide a critical overview of the effectiveness of fiscal rules and analyze reform proposals. By analyzing the reform proposals given in the literature review, the first hypothesis, emphasizing the importance of increasing transparency, taking into account the specificities of each country, and increasing accountability in implementing fiscal policy, was confirmed. These elements contribute to better public financial management according to the needs and characteristics of each country, ensuring fiscal stability, strengthening trust in rule implementation, and promoting sustainable and equitable fiscal policy. The second hypothesis states that reform efforts should prioritize the application of rules that will not deepen economic crises and hinder recovery, while enabling greater public investment. This hypothesis confirms that effective reform proposals should be based on changes in the macroeconomic environment, long-term structural factors, and a more appropriate theoretical framework for research. This would ensure that fiscal policy aligns with changes in society, the economy, and the environment. Simultaneously, such reform helps promote green transition and ensures stability and long-term sustainability of public finances. A more appropriate theoretical framework would enable a better understanding of new challenges and serve as the basis for developing effective rules that correspond to new economic and social conditions. Lastly, the reform of fiscal rules should be viewed holistically and contextually, as sustainable public finances arise from sustainable and stable development. The essence of reform lies not in quantifying or finding an "optimal formula" but in strengthening the concept and functional role of public finance that can effectively respond to market frictions and contribute to long-term sustainable growth in investment and income. Facilitating national fiscal policies would be possible if the European budget financed European common goods (such as combating climate change) through shared resources and issuing European bonds, but that should not be an excuse to impose restrictions on national budgets. The urgency today lies not in strengthening fiscal discipline through blind deficit reduction but in re-evaluating economic trends that make those deficits necessary to support economic growth. |
