U ovom radu se ispituje značaj javnih poduzeća za državu te mogućnosti privatizacije istih. Država ostvaruje javne prihode iz različitih izvora, među ostalim, i iz nefinancijske imovine. U vrijeme visokog proračunskog deficita, Vlada RH pokušava pokriti svoje kratkoročne dugove privatizacijom poduzeća u kojima ima većinske udjele odnosno prodajom udjela u kompanijama u kojima ima manjinske udjele. Pojedina poduzeća imaju stratešku važnost za nacionalne interese te kao takva zakonski ne smiju ući u proces privatizacije. Privatizacija postavlja pred sebe specifične gospodarske i financijske ciljeve kako bi stimulirala konkurenciju. Gospodarski ciljevi imaju za ulogu poboljšati cjelokupnu gospodarsku aktivnost, dok financijski ciljevi imaju za ulogu pokrivanje proračunskog deficita. Pojedina poduzeća koja su poslovala sa profitabilnošću moraju izdvojiti 60% od svoje dobiti te uplatiti u proračun što će pomoći u pokrivanju proračunskog deficita. Poduzeća koja ne ostvaruju pozitivne gospodarske i financijske rezultate ulaze u „bubanj“ te neizvjesno čekaju svoju sudbinu. Kompanija sa neizvjesnom sudbinom je i HAC koja već niz godina ima probleme ekonomske prirode. Pokušaji dokapitalizacije i spašavanja od strane Vlade nisu urodile plodom te se stoga sagledava mogućnost daljnjih mjera kojim bi se ista kompanija prepustila u ruke privatnom investitoru koji će po prilici pametnije upravljati ovim društvom. Vrijednost ovog poduzeća se procjenjuje na oko 22,5 milijardi kuna što ukazuje na to da ovo poduzeće ima veliku vrijednost, međutim nije pravodobno iskorišteno. U 2016. godini javna poduzeća su doprinijela kroz uplate u proračun u iznosu od 1,4 milijarde kuna.