Temeljni cilj ovog diplomskog rada bila je teorijska i empirijska analiza pet konkurentskih sila Porterovog modela i konkurentske prednosti poduzeća, te njihova međusobna povezanost. Kako bi poduzeće ostvarilo konkurentsku prednost mora imati konkurentsku sposobnost. Stoga, konkurentska sposobnost smatra se unutarnjom snagom i predispozicijom poduzeća koja je temelj za stvaranje konkurentske prednosti, a konkurentska prednost onim po čemu je poduzeće posebno i zbog čega se ističe od svojih konkurenata. Menadžeri se pri donošenju odluka i strategija koriste različitim modelima koji im to olakšavaju, a jedan od njih je i Porterov model. Intenzitet međusobnog rivalstva ili suparništva poduzeća koja djeluju unutar određene industrije, opasnost od potencijalnih konkurenata ili pridošlica, opasnost od supstituta, pregovaračka moć kupaca i pregovaračka moć dobavljača su pet konkurentskih sila koje čine Porterov model. Istraživanje je provedeno na uzorku od 43 velika hrvatska poduzeća preko koji se istražilo na koji način su povezane konkurentske sile i konkurentska prednost. Prema dobivenim rezultatima, uz mnoga ograničenja, konkurentske sile nisu negativno povezane s konkurentskom prednosti, no intenzitet rivalstva među poduzećima u industriji donekle je povezan s preostale četiri konkurentske sile. Analizom rezultata ostvarena je svrha i cilj istraživanja iako se većina hipoteza nije prihvatila, a možda upravo ovaj rad otvori nova pitanja i potakne daljnja istraživanja.