Naslov PARADOKS JAVNOG DUGA I KEYNESIJANSKA EKONOMSKA POLITIKA : diplomski rad
Autor Iva Čudina
Mentor Mario Pečarić (mentor) MBZ: 008060
Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj Sveučilište u Splitu Ekonomski fakultet Split
Datum i država obrane 2022-03, Hrvatska
Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana DRUŠTVENE ZNANOSTI Ekonomija Financije
Sažetak Globalna financijska kriza, posebice u novopridošlim tzv. post tranzicijskim zemljama EU, izazvala je ponovno zanimanje za relevantnost Keynesovih stavova o ekonomskoj politici općenito i fiskalnoj politici posebno (posebice na one koji se odnose na proračunske deficite, javno dug i strukturu javnih rashoda). Štoviše, kriza javnog duga koja je uslijedila poslije financijske krize deflatornog tipa upućivala je i na svojevrsnu krizu institucionalnog okvira suodnosa monetarne i fiskalne politike. Polazeći od Keynesovog uvida da je nedostatak potražnje trajan problem u modernoj kapitalističkoj ekonomiji, suglasni smo da je Keynesova središnja politička briga bila održavanje pune zaposlenosti kroz trajno širenje javnog sektora i pripadajućih javnih rashoda ali ne u smislu (samo) kratkoročnog fiskalnog aktivizma (diskrecijsku protucikličku fiskalnu s proračunskim deficitima) već aktivnu politiku javnih rashoda s naglaskom na investicijsku funkciju proračuna.
Uvidjevši da je nedostatak agregatne potražnje permanentan problem u decentraliziranom, konkurentnom gospodarstvu koji vodi ekonomskim fluktuacijama i konceptualno je izražen i
„paradoksom štednje“, paradoksom duga“ i „greškom kompozicije“. Javni dug, kao endogena varijabla, ovisan je i determiniran time sposobnošću vlada da isprave tržišne nedostatke kreiranjem adekvatne fiskalne politike. Fiskalna konsolidacija, prema tome, treba biti utemeljena na spoznaji mogućnosti i nedostataka tržišnog modela te treba nadići karakterizaciju fiskalne politike svedene na kratkoročni fiskalni aktivizam.
Naime, sukladno tržišnoj paradigmi, model EU je uspostavljen na dominaciji monetarne nad fiskalnom politikom. Relativni rast javnog duga i proračunskog deficita u situaciji nepotpune zaposlenosti neće dovesti do istiskivanja privatnih investicija i inflatornih udara (neoklasična teza) i stoga nastaje opravdana kritika jakih fiskalnih konsolidacija u vremenima pada ekonomske aktivnosti. Stoga i svojevrsni povratak na Keynesova i keynesijanska stajališta o ekonomskoj politici zahtijeva i rekonceptualizaciju ne samo ekonomske politike (u EU) već i promjenu političkih paradigmi koje stoje iza današnjih koncepata.
Sažetak (engleski) The global financial crisis, especially in the newly arrived, so-called post-transition EU countries, has renewed interest in the relevance of Keynes' views on economic policy in general and fiscal policy in particular (especially in relation to budget deficits, public debt and the structure of public spending). Moreover, the sovereign debt crisis that followed the deflationary financial crisis also pointed to a kind of crisis in the institutional framework of the relationship between monetary and fiscal policy. Based on Keynes' insight that lack of demand is a permanent problem in the modern capitalist economy, we agree that Keynes' central policy concern was the maintenance of full employment through the continued expansion of the public sector and related public spending, but not in the sense of (only) short-term fiscal activism. with budget deficits) already an active public spending policy focusing on the investment function of the budget.
Recognising that the lack of aggregate demand is an enduring problem in a decentralised, competitive economy, leading to business cycle fluctuations and conceptually expressed by the "savings paradox", the debt paradox and the "composition error". Government debt as an endogenous variable depends on and is determined by the ability of governments to correct market failures through appropriate fiscal policies. Fiscal consolidation should therefore be based on knowledge of the possibilities and shortcomings of the market model and go beyond the characterisation of fiscal policy reduced to short-term fiscal activism.
Indeed, in line with the market paradigm, the EU model is based on the dominance of monetary over fiscal policy. The relative growth of public debt and budget deficits in a situation of underemployment will not lead to crowding out of private investment and inflation shocks (neoclassical thesis), and therefore there is a legitimate criticism of strong fiscal consolidations in times of declining economic activity. Some kind of return to Keynesian and Keynesian views of economic policy therefore requires not only a reconceptualisation of economic policy (in the EU), but also a change in the policy paradigms behind today's concepts.
Ključne riječi
keynesijanska ekonomska politika
paradoks duga
javni dug
Ključne riječi (engleski)
Keynesijana economic policy
public debt
paradox of debt
Jezik hrvatski
URN:NBN urn:nbn:hr:124:017992
Studijski program Naziv: Ekonomija Vrsta studija: sveučilišni Stupanj studija: diplomski Akademski / stručni naziv: magistar/magistra ekonomije (mag. oec.)
Vrsta resursa Tekst
Način izrade datoteke Izvorno digitalna
Prava pristupa Pristup svim korisnicima iz sustava znanosti i visokog obrazovanja RH
Uvjeti korištenja
Datum i vrijeme pohrane 2022-09-12 13:08:43