Osiguranje je gospodarska djelatnost u se pruža sigurnost svima zainteresiranima čiji imovinski interesi ili tjelesni integritet mogu biti ugroženi djelovanjem raznolikih opasnosti. Ta se zaštita ostvaruje sklapanjem ugovora o osiguranju. Pravni poslovi vezani za osiguranje nazivaju se poslovima osiguranja. Ugovorom o osiguranju obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj osiguranja se obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja. Sklapanjem ugovora o osiguranju zasniva se obveznopravni odnos, pa ugovor o osiguranju pripada u ugovore obveznog prava. Sklapanje ugovora nastaje obveza ispunjenja ugovorom predviđenih činidbi uzajamno za obje ugovorne stranke. Svaka od ugovornih strana se javlja kao i vjerovnik i dužnik. Osiguravatelj je obvezan isplatiti osigurninu u zamjenu za plaćenu premiju osiguranja. Prava i obveze stranaka mogu proizlaziti iz ugovora ili propisa. Sklapanjem ugovora nastaju pravne posljedice koje se propisane imovinskim(ugovornim) pravom osiguranja. Osiguranje se tijekom povijesnog razvoj pojmovno i sadržajno definiralo kao pravni posao s vlastitim pravnim obilježjima. Ta obilježja ga čine različitim od pravnih zbog čega je u svim suvremenim pravnim sustavima ugovor o osiguranju uređen kao poseban tipičan pravni posao. Osigurani je slučaj događaj prouzročen osiguranim rizikom, koji ima za posljedicu gubitak ili oštećenje osiguranog predmeta, a kod osiguranja osoba tjelesnu ozljedu ili smrt ili u osiguranju života događaj kada se ispune ugovorom predviđene pretpostavke, npr. doživjeti određenu dob. Iz toga proizlazi da svaki neizvjesni događaj koji je prouzročio gubitak oštećenje osiguranog predmeta nije osigurani slučaj. Osigurani je slučaj samo onaj događaj koji je prouzročen osiguranim rizikom.