Internet i e-trgovina transformiraju način na koji se tvrtke prikazuju kupcima. Internetski se počinje obavljati ogroman dio samog poslovanja, od dizajna i razvoja proizvoda, do marketinga i ponude gotovog proizvoda kupcima. Time se postiže poboljšanje učinkovitosti, bolje iskorištavanje imovine, brže vrijeme izlaska na tržište, smanjenje ukupnog vremena izvršenja narudžbe i poboljšana korisnička usluga. Iako internetsko poslovanje ima velik broj prednosti, još je uvijek nedostatno reguliran, neupravljan i nekontroliran, tako da on ima mnogo širok spektar rizika i prijetnji. Rizik se može definirati kao narušavanje sigurnosti u kojem bi moglo doći do gubitka ili krađe nekih podataka ili imovine koja sadrži tajne podatke. Glavni rizici povezani s e-trgovinom tiču uljeza, hakera, virusa i krađe brojeva kreditnih kartica koji prolaze telekomunikacijskim kanalima. Računalna prijevara jedan je od najčešćih oblika računalnog kriminaliteta. Njih je moguće je podijeliti na izravnu računalnu prijevaru, koja se sastoji u obmanjivanju oštećenika, što se postiže upotrebom računalnog sustava te neizravnu računalnu prijevaru, koja se sastoji u varanju samoga računalnog sustava. Kada potrošači kupuju robu putem interneta skloni su internetsku kupovinu vezati uz brojne rizike. Financijski rizik koji nastaje također je znatan rizik koji potrošači moraju prihvatiti prilikom online kupnje. Potrošači su obično skeptični u pogledu vrijednosti proizvoda u usporedbi s njegovom cijenom i otkrivanjem podataka o kartici. Kako bi se smanjila mogućnost financijskog rizika, potrebno je potrošačima ponuditi više načina plaćanja, primjerice plaćanje pouzećem. Politiku zaštite potrošača čini niz mjera kojima se pospješuju i štite interesi potrošača. Te mjere uključuju informiranje potrošača o svojstvima i cijeni robe i usluga, educiranje potrošača o njihovim pravima i obvezama. Prihvaćanjem jedinstvenih europskih pravila zaštite potrošača hrvatskim se trgovcima olakšava i pojeftinjuje poslovanje na jedinstvenom tržištu EU-a.